•  

    POVIJEST PIVA

     

    Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pica.

    Prakticki se konzumira u svakoj zemlji svijeta pa tako i kod nas. Tijekom 1985. ekipa Nacionalnog škotskog muzeja iz Edinburgha iskopala je u Rumu, na jednom od hebridskih otoka, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobiven je naputak za pivo, koje se pravilo iz ukomljene zobi, jecma, meda i paprati.

    Ovo pice, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se vec u pretpovijesnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti... Proizvodilo se iz jecma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi zacinjali su ga raznim mirodijama i medom. Današnji glavni sastojak - hmelj poceo se koristiti tek u VIII stoljecu. Opcenito se drži da su pivopijska središta u starom vijeku bila u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Iz tih su podrucja pivo poslije preuzeli Grci i Rimljani.

    Od pamtivjeka je bilo sredsvo za osvježenje i uživanje, ali i hrana, pa i lijek. Prinosilo se kao žrtva bogovima, koristilo se u religioznim obredima, ali ipak iznad svega bilo je pice obicnih smrtnika. Pili su ga još stari Sumeri i cuvali tajnu njegovog pravljenja. Kralj Hamurabi ga je uvrstio u svoj zakonik i trgovao njime sa svojim susjedima. Faraoni su ga nosili sobom na svoj put u zagroban zivot, ali su njime pojili i radnike koji su gradili piramide, da bi za njega bili spremni. Pili su ga stari Grci, prije nego što je vino osvojilo ovo podrucje. Rimljani su ga naslijedili, a plemena koja su im oduzela sjaj nosila na sve svoje pohode. Ni jedan poznati ep nije spjevan, a da mu u njemu nije posvecena dužna pažnja. To je oduvijek bilo pice koje je donosilo osvježenje, utaživalo glad, davalo snagu i poticaj, ali i umirivalo i opuštalo.

    Oduvjek su ga pili i bogati i siromašni, iz zlatnih vrceva i glinenih vrceva, da bi osjetili njegova dragocijena svojstva. Pilo se da bi se umoran težak nakon teškog rada okrijepio i povratio u život, ratnik dobio energiju za napore koji ga ocekuju, žedan napojio i osvježio, opterecen opustio i odmorio, bolestan okrijepio i razveselio, a onaj koji pati od nesanice lakše utonuo u san. Djeluje kao hrana i kao lijek. Ono utaži glad, ali i osnaži organizam. Smiruje živce, a oživi cijelo tijelo. Naravno mora se piti sa razumom i sa mjerom. Oni koji su se o to oglušili osjetili su posljedice.

    Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stupu od crnog diurita - vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, babilonski kralj (1729. - 1686.g.p.n.e.) kaže: "Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni".

    Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žed, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopaci kanala i muškarci zaposleni u polju dobivali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizicke poslove dvije do tri litre.

    Rijec pivo (birra, bier, beer, bire) nastala je u samostanima negdje izmedu šestog i sedmog stoljeca, u vrijeme kad se pivu pri varenju poceo dodavati hmelj. U srednjem vijeku proizvodnjom pive bavili su se samostani, a danas je to snažna grana industrije. Najveci proizvodaci su Njemacka, Velika Britanija, SAD, zatim Ceška, Belgija i Irska.

    Povijest piva se nastavlja kroz Sumerane, Etrušcane, Rimljane, nordijske barbare i nakon toga kršcansku europu. Redovnici su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz "medicinskih" razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno kršcanskim ljekovitim napitkom", što ga je trebalo ukljuciti u samostansku prehranu, a smjelo se piti i u dane posta.

    U pocetku, pravljenje piva bilo je iskljucivo žensko umijece. žene su bile te koje su ga varile i prodavale, a ako bi izazvalo cudno ponašanje pretjerano revnih gostiju, zbog toga bi bile i spaljivane kao vještice. Slavu pravljenja dobrog piva, kasnije su preuzeli svecenici i cesto po njemu postajali daleko poznatiji nego po duhovnim nacelima. Pivo je postalo unosna radinost, a umijece njegovog pravljenja donosilo je ugled i prestiž. Na njemu su bogati postajali još bogatiji, a siromašni su na njega trošili posljednju paru.

    Pivo se pije u svakoj prilici. No dok je kod nas gotovo šokantno piti pivo uz ribu, to je sasvim uobicajeno u Belgiji, Njemackoj, Engleskoj... Uzgred, u tim zemljama jede se cešce i više ribe nego kod nas. Kad se pije puno pive, jednostavnije je piti toceno. No, poznavatelji tvrde da je ipak puno ukusnije pivo iz boce

    Prva obrtnicka pivovara u Hrvatskoj bila je u Zagrebu i to 1721. godine. 

    Zagrebacka pivovara oko 1900. godine